Zagrebački Holding Hrvatski English
Mapa webaLinkoviInfo kutak

Povijest

Zrinjevac – baštinik i kreator

Na prostoru današnjeg Zagreba, prva su naselja postojala još prije 3.000 godina. O njima se malo znade, a još manje o njihovu vrtlarstvu. Kad je pak riječ o Zagrebu, povijest početke njegove vrtlarske djelatnosti bilježi u srednjovjekovnim hortulusima. Vrtovima u kojima se uzgajalo takoreći sve: voće, vinova loza, povrće, ljekovito, začinsko i uresno bilje.
 

Ti su se vrtovi održali sve do 19. stoljeća, sabirući u sebi hortikulturnu tradiciju i jednako je tako šireći na nove prostore grada. Zadivljujući procvat te kulture cvijeća, uređenih vrtova i perivoja, nesumnjivo je u 18. i 19. stoljeću. Tada nastaju Sjeverna i Južna promenada Strossmayerovo i Vrazovo šetalište, Maksimir, Mirogoj, perivojni trgovi Zelene potkove (remek-djelo europskog historicizma), Botanički vrt, Ribnjak, zagrebački drvoredi, uređuju se prelijepe zagrebačke perivojne šume (Tuškanac)… Koliki je bio uzlet tog zagrebačkog hortikulturnog duha, svjedoči i činjenica da su, nakon izgradnje Mirogoja, i mnoga mala gradska groblja pretvorena u perivoje.

O tome kazuju i ovi podaci: 1870. gradska je uprava raspisala natječaj za izbor gradskog vrtlara na koji se prijavilo osam kandidata. Izabran je Anton Lux, a osam godina kasnije naslijedio ga je Josip Pelkar. Samo koju godinu kasnije (1891.) na sličan se natječaj javlja 33 kandidata, vrsnih vrtlara iz svih zemalja Austro-Ugarske i ponešto iz inozemstva. A samo godinu dana kasnije za gradskog vrtlara natječe se čak 44 kandidata!

Stoga ne čudi da je gradska uprava – u nakani da pronađe što bolje, što vještije i što kreativnije vrtlare i povjeri im skrb o gradskim vrtovima, perivojima i promenadama – 1893. utemeljila Gradsku vrtlariju. A na njeno čelo postavila poznatog vrtlara Franju Jeržabeka.
 

1.
Koliko su staklenici, klijališta, radionice, skladišta, gospodarske zgrade i svakako brojni i vješti vrtlari značili za razvoj perivojne kulture Zagreba, svjedoči i to da je Zagreb početkom 20. stoljeća nazvan gradom »lijepih perivoja.« I tako uz onaj bijeli, postao i zeleni Zagreb! To potvrđuju i brojke: do 1932. godine uređeno je 115.000 m2 novih javnih nasada, pri čemu je sve potrebno raslinstvo proizvela Gradska vrtlarija.

Njezina se djelatnost i dalje razbuktavala, pa joj uskoro postaje tijesno na prvobitnoj adresi (današnjoj Koturaškoj). Zato 1934. dobiva rasadnik u Markuševcu (veličine 25 ha), a potom i prostor uz Remetinačku cestu (gdje je i danas sjedište Zrinjevca). Za uzvrat, grad dobiva uređeni Krešimirov trg, perivojni trg oko Meštrovićeva paviljona, drvorednu aleju na Medvešćaku, oplemenjenu Zvonimirovu ulicu, vrt trajnica u Remetinačkoj i brojne drvorede širom grada.

Istodobno s time Gradska vrtlarija se profilira kao svojevrsna hortikulturna akademija koja odgaja vrsne vrtlarske stručnjake i proizvodi sve uresno bilje potrebno Zagrebu, ali i drugim hrvatskim područjima. Uoči II. svjetskog rata zapošljava stotinjak stručnih ljudi. Za vrijeme rata životari, a onda 1948., pod teretom vremena i ideologije biva »reorganizirana« i dobiva novo ime – Nasadi. Vrtno-perivojno uređuje se Kuhačeva ulica, sjeverni dio Ribnjaka, Radićevo šetalište, nasadi u Rapskoj, Jakičevoj i Petrovoj ulici, Savskoj cesti, perivojni kompleks Instituta Ruđer Bošković….

Ali to je i vrijeme nove administracije i nove parcelacije gradskog prostora. Grad se 1955. dijeli na općine, a ove opet dobivaju službe kao da su i same gradovi. I tako iz želje da se bude efikasan, pomalo nastaje kaos… Umjesto jedinstvene skrbi u njezi i održavanju gradskog raslinstva, nastaje pluralizam, a s njime i neujednačeni kriteriji, stagnacija, zaostajanje. U tom vremenu propadaju brojni gradski perivoj.
 


2.
Danas o tome čitamo:«Parkovna se arhitektura u Zagrebu, za razliku one u 19. stoljeću, kada je svaku urbanu zamisao pratio i pejzažni projekt, nije razvijala usporedno s gradogradnjom i nije slijedila primjere bogate baštine. To osobito vrijedi za nove gradske predjele. Zato je Zagrebu potreban vrijednosni pomak u osmišljavanju krajobraznih projekata…«

U okolnostima kakve su bile, Nasadi čine što mogu. Sele se u Remetinačku 15 gdje razvijaju vrtlarsku proizvodnju i unapređuju proizvodnju vrtno-tehničke opreme i uređaja. 1962. ponovno mijenjaju ime: sada u Flora – poduzeće za gradsko zelenilo.
Pet godina kasnije gradska uprava Flori povjerava brigu o uređenju i održavanju javnog gradskog raslinstva, pa ona otada njeguje i održava oko 140 ha gradskog raslinjskog fundusa i zapošljava oko 300 djelatnika od čega 10 inženjera i 20 visokokvalificiranih stručnjaka.
Ipak, u gradu djeluje i desetak drugih poduzeća iste djelatnosti što tjera gradsku upravu da 1977. godine napokon fuzionira ona najznačajnija – Floru, Rasadnik u Jankomiru i Unikum-Hortikulturu – u jedinstveno poduzeće pod imenom Zrinjevac.
Djelatnost novog poduzeća započela je 1. srpnja 1977., a poduzeće je ovako strukturirano: Sektor za ure|enje nasada zadužen je za ure|enje svih javnih nasada, dječjih i športskih igrališta, vrtno-pejzažnih i drugih hortikulturno-rekreacijskih objekata, uređenje okoliša, proizvodnju uresnog bilja.
Održavanje parkova pruža usluge na cijelom području grada, ali i trećim osobama.

Cvjećarstvo proizvodi uresno bilje u staklenicima, klijalištima, plastenicima, a na otvorenim površinama bavi se aranžiranjem i dekoracijama sajamskih i drugih poslovnih prostora kao i maloprodajom. Radna jedinica Bravarija i Stolarija proizvode opremu za nasade, trgove, dječja i športska igrališta te rekreacijske objekte. Stručne službe brinu za tehničko-komercijalne, računovodstvene, planerske, projektantske i druge poslove.
 


3.
Novo poduzeće i nova organizacija ubrzo ostavljaju trag na licu Zagreba. Dok je 1975. organiziranim uređenjem, uzgojnom njegom i održavanjem uresnog raslinstva bilo obuhvaćeno 260 ha te 61 km drvoreda, dotle je deset godina kasnije tom skrbi bilo obuhvaćeno 596 ha i 70 km drvoreda. Istodobno to je i vrijeme novih perivoja: Parka mladenaca, Parka Vjekoslava Majera i Parka Stjepana Radića.

S utemeljenjem hrvatske države i novom organizacijom gradske uprave, Zrinjevac postaje javno poduzeće za uređenje javnih zelenih površina u gradu. Dogodilo se to 23. listopada 1990. godine.

Gradska je vlast u svojoj Odluci istaknula potrebu planiranja, projektiranja, uređivanja, održavanja, korištenja, njege i zaštite sveukupne zelene komponente grada Zagreba. A u djelatnost novooformljenog javnog poduzeća upisala tu sveobuhvatnu brigu kao zadaću, i to s ciljem njege i zaštite prostora zelenila i rekreacije, bitnih za život i zdravlje ljudi u Gradu Zagrebu.

Tako je Zrinjevac, kao baštinik sveukupne hortikulturne tradicije grada, kao baštinik duha iz kojeg je niknula Gradska vrtlarije, napokon postao središnja institucija sveobuhvatne skrbi za park-šume, perivoje, gradske parkove, park-trgove, promenadna šetališta, zabavno-rekreacijske parkove, stambeno raslinje, zeleno-prometne koridore, drvorede, dječja igrališta, zelene i rekreacijske površine, šumsko-agrikulturne pejzaže, zelenilo u funkciji ekološke zaštite. Riječju alfa i omega planiranja, projektiranja, održavanja, sanacije, uzgoja, njege, proizvodnje bilja i vrtno-tehničke opreme i uređaja, te zaštite okoliša. I, dakako, organizator izložbe cvijeća i dostignuća vrtno-pejzažne arhitekture.
 

4.
Sve je to, slobodno možemo reći, rezultiralo standardom uređenosti primjerenim gradu kakvog svi želimo.«S ujednačeno izbalansiranim kriterijima uređenja i održavanja gradskih prostornih jedinica, neovisno o njihovim lokacijskim odrednicama.«
U brojkama to izgleda ovako: dok je Zrinjevcu 1990. bilo povjereno približno 700 ha javnog zagrebačkog raslinstva, 1995. skrbi već za oko 1.000 ha, a danas i za više od 1.100 ha.
Uzgojna njega, zaštita, sanacija, orezivanje i kirurgija stabala u drvoredima prakticirana je 1990. godine na 99 km, 1995. na oko 130 km, a danas na oko 170 km drvoreda.

Svake godine orezuje se i njeguje i oko 60 km gradske živice, obnavlja, uređuje i održava 340 dječjih igrališta.

Obnavljaju se i perivojni trgovi Zelene potkove, a uresnim drvećem oplemenjene su ulice i pješačke zone u kojima prije nije bilo drveća: Jurišićeva, Gajeva, F. Petrića, Varšavska, Trg burze…
Zrinjevac je gradu podario i kompostište kao prvi ekološki projekt zbrinjavanja otpada u Zagrebu. U Jankomiru (1991.) i u Markuševcu (1994.). I jedno i drugo je kapaciteta od 30.000 m3 vegetacijskog otpada iz kojeg se može proizvesti 7.000 m3 vrtnog komposta (ukupno 14.000 m3) – najboljeg i najjačeg biološkog gnojiva prikladnog za prihranjivanje gradskog uresnog raslinstva.

Posljednje desetljeće u tvrtki je uposleno 850 do 950 ljudi od čega osamdesetak ekspertnih stručnjaka koji Zrinjevac svrstavaju u sam vrh tvrtki za raznolike poslove iz primijenjene inženjerske biologije i vrtno-perivojne zahvate.

Zrinjevac proizvodi uresno bilje u rasadnicima i staklenicima površine 35 ha, raspolaže strojevima i uređajima za primjenu najsuvremenijih tehnologija u vrtno- graditeljskoj, perivojnoj i bio-inženjerijskoj struci, te proizvodi vrtno-tehničku opremu i uređaje.
 

5.
Sve u svemu može se reći da je cijelo jedno stoljeće vrtlarstva i perivojne kulture u Zagrebu bilo u znaku nezaobilaznih hortikulturnih kreatora – Gradske vrtlarije, Nasada, Flore i Zrinjevca. To uspješno i kvalitetno djelovanje nastavlja se i u 21. stoljeću sa Zrinjevcem - hortikulturnim spiritus movensom grada Zagreba.